Otkriće kod Zadra: pod morem grad star 3000 godina!

gal

Samo pedesetak metara od jadranske obale, a oko tristo metara od mjesta Turnja, otkriveno je podmorsko arheološko nalazište staro približno tri tisuće godina – skupina zadarskih arheologa na morskom je dnu locirala naselje rasprostranjeno na površini od skoro jednog i pol hektara, prapovijesni lokalitet koji – iznenađujuće – nije prekriven nekim novijim kulturnim slojem. Naselje iz prapovijesnog razdoblja kao na dlanu nudi na tisuće artefakata za daljnje istraživanje, a da je riječ o naselju, vrlo velikom za prapovijesno razdoblje potvrđuju, među ostalim nalazima, i veliki drveni piloni zabijeni u dno.

– Pronašli smo veliku količinu drvenih pilona čvrsto zabijenih u dno, što znači da su nosili neku konstrukciju, vrlo vjerojatno sojenice, vrstu nastamba – kaže voditelj istraživanja dr. Mato Ilkić s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru.

Ovaj se podmorski lokalitet nalazi u neposrednoj blizini Galešnjaka, poznatog “otoka ljubavi” u Pašmanskom kanalu. Dr. Ilkić kaže da je poticaj istraživanju bio raniji nalaz zadarskog arheologa Zdenka Brusića, koji je na malom otočiću Ričulu, pokraj Galešnjaka, naišao na prapovijesne tragove. – Pregledom satelitskih snimki i zračnih fotografija uočili smo goleme pravilne formacije, evidentno djela ljudskih ruku. To je bio dovoljan razlog da zaronimo na dno, gdje smo odmah pronašli veliku količinu prapovijesne keramike i drvenih ostataka iz prvog tisućljeća prije Krista, a moguće da ima i starijih dijelova. Radi se o jednom od najvažnijih prapovijesnih podmorskih lokaliteta u Hrvatskoj, koji se sastoji od naselja i pripadajuće luke.

gal01

Ovo je jedini podmorski arheološki lokalitet uz obalu sjeverne Dalmacije koji je očuvan i prebogat nalazima iz prapovijesti, nije preslojen. Sve što se tamo nalazi pripada prapovijesnom razdoblju – naveo je dr. Ilkić.

U liburnskom gradu, na dubini od samo tri metra, arheolozi su pronašli na tisuće artefakata. Na svjetlo dana izvučeno je keramičko kuhinjsko posuđe, poneko čak ukrašeno plastičnim uresima, igle izrađene od kostiju koje su služile za pletenje ribarskih mreža, ribarski alati poput cjelovito sačuvanih keramičkih koloturnika koji su služili kao utezi za mreže, obrađivani predmeti od drva kao dijelovi opreme brodova, koštice maslina koje svjedoče o njihovu uzgajanju prije tri tisuće godina, kao i golema količina kostiju domaćih životinja, mahom koza i ovaca, što govori o prehrani tadašnjih stanovnika “potopljenog” liburnskoga grada.

– Sve to smo izvadili sa sondiranog dna veličine samo četiri četvorna metra. Predmeti se sada desaliniziraju, to će potrajati do jeseni, kada ćemo ih detaljno analizirati i spajati. Od velikih drvenih pilona uzeli smo uzorke kako bismo ih datirali tzv. radiokarbonskom analizom C 14, kao i dendroanalizom koja će nam “izbrojiti” godove na drvetu – kaže dr. Mato Ilkić.

Mještanin ‘pokrio’ troškove Pod vodstvom dr. Mate Ilkića, u podmorje su zaronili arheolozi sa Zadarskog sveučilišta dr. Martina Čelhar, dr. Dario Vujević i dr. Mate Parica, arheolog Marko Meštrov i studentica arheologije Maja Kaleb. Kuriozitet je da je cijelo istraživanje obavljeno zahvaljujući donaciji Alana Mandića, mještanina iz Turnja.

‘On se sam ponudio da nam donira sredstva i da nam u Turnju osigura kompletnu logistiku, od korištenja kuće do broda. Kod nas je neobično da netko donira novac za arheološka istraživanja. Uz to je najavio da će naš rad nastaviti podupirati i u nastavku’, kaže dr. Ilkić.

Vrsni pomorci i trgovci

Liburni su antička pomorska etnoskupina. Živjeli su između rijeke Raše u Istri i rijeke Krke u Dalmaciji. Matično područje im je svakako sjeverna Dalmacija. Razni podaci iz povijesnih pisanih izvora govore o Liburnima kao vodećoj snazi na Jadranu – pod njihovom ingerencijom navode se pojedini dijelovi obje jadranske obale, sve do Krfa koji su im 734. pr. Krista oduzeli Grci. Neosporno je da su Liburni bili vrsni pomorci i da su intenzivno sudjelovali u prekomorskoj trgovini.

Prema brojnim ostacima materijalne kulture, uočljivo je da su posebno intenzivne veze održavali sa zapadnom jadranskom obalom. Pomorski položaj i relativna izdvojenost prostora omeđena planinskim masivima u zaleđu očito su zarana uputili Liburne na najlakši komunikacijski pravac, onaj morski.

Nekad se ‘kamenom cestom’ moglo i do Italije

gal2

Nakon što su ronioci Podvodnoistraživačkoga kluba “Mornar” na dvadesetak metara dubine točno između Splita i Supetra naišli na neobičnu, kilometar dugu formaciju pravilno posloženih kamenih blokova koja izgleda kao cesta – i koju su odmah proglasili “splitskom Atlantidom” – fotografije CROPIX-ova fotoreportera Bože Vukičevića upućene su Konzervatorskom odjelu za područje Splitsko-dalmatinske županije kako bi njihovi stručnjaci procijenili o kakvom je nalazu zapravo riječ.

– Pronalazak smo u šali nazvali ‘splitskom Atlantidom’. Moguće je da je stvarno riječ o prirodnom fenomenu, ali ako je tako, onda je stvarno riječ o rijetkom i dosad neviđenom slučaju. Ploče su postavljene horizontalno i pravilne su, a takvo što dosad nismo zabilježili kada je riječ o prirodnom formiranju dna – ističe Ivan Bronzović iz PIK-a Mornar.

gal6

U Konzervatorskom odjelu dobili su dojavu o podmorskoj “cesti” i njezine fotografije, no da bi se o svemu više reklo, trebalo bi otići na teren, zaroniti u podmorje splitskog akvatorija – što konzervatorima zasad još nije u planu.

– Nismo, dakle, pregledali nalazište, nisu nam poznati svi parametri, nemamo točne podatke o dubini, na primjer, i utoliko je nezahvalno govoriti o tome što bi, zapravo, ta kamena formacija mogla predstavljati – kaže Radoslav Bužančić, pročelnik splitskog Konzervatorskog odjela.

– Činjenica je, međutim, da je riječ o vrlo neobičnoj i zanimljivoj pojavi. Pitanje je je li ona ostatak neke davne civilizacije ili prirodna tvorevina. Postoje, naime, fenomeni na koje treba računati, vezani uz geološku povijest zemlje. Naš akvatorij nije uvijek ovako izgledao – u nekom trenutku prapovijesti iz Italije se do nas moglo doći pješice.

gal3

No to je, iznosi naš sugovornik, pitanje geologije. Što se tiče mogućnosti da se radi o ostacima građevina neke davne civilizacije, iz perspektive svoje struke dr. Bužančić kaže kako su antičke luke u zadnja dva milenija potonule otprilike dva metra, što odgovara procjenama da istočna obala Jadrana tone milimetar godišnje. Ako se u obzir uzme da osvit civilizacije datira 11.000 godina prije Krista, te da je to ukupno 13.000 godina, dubina od dvadesetak metara otvara mnoga zanimljiva pitanja na koja današnja znanost nema odgovora.

No, dr. Bužančić naglašava da priroda nekad stvara tako čudesne oblike da izgledaju kao isklesani, kao što su poznate velebitske Tulove grede, ili kamen u obliku kolača – i nazvan Kolač – na Braču između Nerežišća i Blaca, pa i “kamena cesta” nađena između Splita i Brača može biti potpuno prirodna pojava.

gal8

– Kad se pogleda pravilan raspored kamenih blokova nađene “ceste”, doista se ima smisla zapitati može li priroda nešto oblikovati tako pravilno ili je to djelo ljudskih ruku. Isto pitanje vrijedi i za neka druga nalazišta – recimo, za kamene blokove “piramida” nađenih u Visokom u Bosni i Hercegovini.

U tom kontekstu Bužančić podsjeća na nedavno objavljenu priču o pravilnim krugovima uočenima u podmorju s južne strane Dugog otoka.

– Da sam o tim krugovima čuo samo tada, rekao bih da je u pitanju obična novinska senzacija. No, slične sam krugove i sam još davno vidio s južne strane Brača, na području između Zlatnog rata i Murvice.

Idealno za ronioce

Bronzović ističe kako je otkriće samo po sebi spektakularno.

– Riječ je o otkriću na lokaciji koja dosad nije bila zanimljiva roniocima, a zapravo je na idealnoj dubini te je mogu savladati i ronioci početnici. Ovo će biti popularna podmorska atrakcija, zaključuje.

Izvor : Lidija Gnjidić/Lada Barčul/ Slobodna Dalmacija

Underwater archaeological site cca 3ooo years old discovered near town Zadar at Adriatic coast

Just fifty meters from the Adriatic coast, and about three hundred meters from Turnje, was discovered underwater archaeological site of ancient approximately three thousand years old – a group of archaeologists from Zadar on the sea bottom is located the village widespread area of almost one thirty acres, prehistoric site, which – surprisingly – not covered in some recent cultural layer.

The settlement from the prehistoric period grandstand offers thousands of artifacts for further study, and it is a complex, very large for a prehistoric confirm, among other findings, and a large wooden pillars driven into the bottom.

– We found a large quantity of wooden pylons firmly driven into the bottom, which means that they carried a certain structure, most likely a mud hut, the type of dwellings – says study leader Dr. Mato Ilkić with the Department of Archaeology of the University.

This is an underwater site located near Galešnjak, the famous “island of love” in the Pasman channel. Dr. Ilkić says that the stimulus was earlier research findings Zadar archaeologists Zdenko Brusic, who is on a small island Ričulu, near Galešnjak, encountered the prehistoric traces.

It is one of the most important prehistoric underwater sites in Croatia.

– A review of satellite images and aerial photographs, we noticed the huge proper formation, evidently the work of human hands. That was reason enough to dive to the bottom, where we immediately found a large amount of prehistoric pottery and wood residues from the first millennium BC, and it is possible that there are older parts. This is one of the most important prehistoric underwater sites in Croatia, which consists of settlements and the associated port.

This is the only underwater archaeological site on the coast of northern Dalmatia, which was preserved and rich in finds from prehistoric times, not overlain. Everything is in there belongs to the prehistoric period – said Dr. Ilkić.

In Liburnian city, at a depth of three meters, archaeologists have found thousands of artifacts. In the light of the day pulled the ceramic kitchenware, some of them even decorated with plastic ornaments, pins made of bones that were used for knitting fishing nets, fishing tools such as full-preserved ceramic blocks that were used as weights for the network, processed articles of wood as part of the equipment of ships, pitted olives that testify to their breeding three thousand years ago, as well as an enormous amount of bones of domestic animals, mostly sheep and goats, which talks about the diet of the inhabitants “sunken” Liburnian city.

UPDATE vidi članak

Kad su zadarski arheolozi prošle godine u podmorju između otočića Ričula i Galešnjaka u Pašmanskom kanalu pronašli ostatke velikog naselja i luke starije od 2500 godina, mislili su da su otkrili veliku priču koja će baciti novo svjetlo na život Liburna na istočnoj obali Jadrana.

Početkom listopada ove godine podvodni arheolozi krenuli su u novu istraživačku kampanju uz obale Turnja, a u međuvremenu su iz SAD-a dobili rezultate radiokarbonske analize drvenih pilona koje su bili pronašli duboko zabijene u pjeskovito dno.

Analiza je, međutim, pokazala da podmorsko naselje i luka nisu stari 2500 godina i da ih nisu podigli Liburni. Rezultati datacije drvenog pilona metodom C14 zapravo su potvrdili više nego što su se arheolozi usudili zamisliti – da je potopljeno naselje staro 3500 godina, odnosno da je podignuto u predliburnsko doba.

Američki laboratorij Beta Analytic, najugledniji na svijetu za analizu radioaktivnim ugljikom, potvrdio je, u plus-minus 10 godina, da su naselje i luka s pripadajućim sadržajima na površini od gotovo dva hektara podignuti 1500 godina prije Krista, u srednjem brončanom dobu, a napravila ih je zajednica čije se ime ne zna. O njihovoj materijalnoj kulturi malo je podataka, no riječ je o ljudskoj populaciji koja je živjela na ovim područjima prije pojave Liburna.

– Pitate me kako je to moguće? Pa moguće je, jer o tom se razdoblju, srednjem brončanom dobu, jako malo zna. Zato i jesmo svi toliko uzbuđeni. Svjesni smo da sudjelujemo u rasvjetljavanju dijela prapovijesti koji je do sada bio uglavnom nepoznat. Za nas je to prava arheološka senzacija – uzbuđeno nam govori dr. sc. Mato Ilkić, voditelj istraživačke skupine arheologa Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru, koju uz njega još čine dr. sc. Mate Parica, Marko Meštrov, magistra Maja Kaleb, te studenti Sara Iglić, Paulo Iglić i Mario Sajatovski.

Za podmorsku lokaciju kod Tukljače, kako u Turnju zovu mjesno groblje, znalo se otprije, ali nitko dosad nije provodio značajnija istraživanja. Lokacija je otkrivena zahvaljujući snimkama iz zraka na kojima se u plitkome moru između otočića Ričula i kopna pokazao tristotinjak metara dugačak zid od lomljenoga kamena, kojim je u prastaro vrijeme otočić bio spojen s ondašnjim kopnom. Vjerojatno je bio u funkciji prapovijesne luke.

Danas je u blizini toga arheološkog lokaliteta nasip s uskom cestom koja dijeli mjesno groblje od mora, a nekada je tu bila luka s naseljem koja je najvjerojatnije bila podignuta kao jedna od kontrolnih točaka pomorskih puteva Pašmanskim kanalom na plovnom putu duž istočne obale Jadrana. Tko je luku i naselje podigao, tko je tuda plovio, arheolozi još ne znaju, iako je otkriveni lokalitet sačuvan u jako dobrom stanju, a kulturni sloj u kojem se nalaze na tisuće ulomaka keramike i drugi artefakti debeo je oko jednog metra.

– Naselje smo pronašli na dubini od oko tri metra, što donekle odgovara dataciji od 3500 godina jer se svake godine razina mora povećava za približno jedan milimetar. Pronašli smo najviše ulomaka keramike i drvenih pilona zabivenih u dno. Njih je nekoliko stotina i u relativno su dobrom stanju. Pronašli smo i veliku količinu kostiju domaćih životinja, što znači da je bilo razvijeno stočarstvo, jednu kamenu sjekiru i košticu masline, za koju smatramo da je najstariji nalaz masline na području sjeverne Dalmacije, a možda i na cijelom Jadranu – govori Mato Ilkić dok se s kolegama priprema za novi zaron.

Posjetili smo ih zadnjeg dana ronilačke kampanje u kojoj su izvadili nekoliko stotina keramičkih ulomaka i drugih artefakata koji će sada na daljnju stručnu i znanstvenu obradu, najprije na desalinizaciju kako bi se sačuvali od propadanja.

– Najvažnije je da je lokalitet netaknut, odnosno da nije kontaminiran kasnijim naseljima. Luka i naselje bili su napravljeni na tadašnjoj plaži. Pronađeni drveni piloni nisu služili za nošenje sojenica, nego kao potporanj za nasipanje, odnosno učvršćenje obale. Takva tehnika gradnje pronađena je u talijanskim jezerima u dolini rijeke Po, a na Jadranu još nije otkrivena – kaže nam Mate Parica.

– Drveni stupovi, pješčana plaža, plitko more, hm, sve to pomalo sliči na neko prapovijesno Zrće, samo da još otkrijete tko se tada dobro zabavljao – kažemo Parici.
– Ha, ha, ha…

IVICA NEVEŠĆANIN

Advertisements

2 comments

  1. Reblogged this on bethaos.

    Liked by 1 person

  2. […] Kad su zadarski arheolozi prošle godine u podmorju između otočića Ričula i Galešnjaka u Pašmanskom kanalu pronašli ostatke velikog naselja i luke starije od 2500 godina, mislili su da su otkrili veliku priču koja će baciti novo svjetlo na život Liburna na istočnoj obali Jadrana. Vidi članak […]

    Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: