Povijest piva

beer

Ne možemo reći sa sigurnošću kada je točno započeta proizvodnja piva.

Najstariji dokazi pivarstva jesu od prije 6ooo godina, a pripisujemo ih starim Sumeranima, narodu koji je nastanjivao prostore između Eufrata i Tigrisa, na jugu Mezopotamije. Sumerani su fermentacijske procese otkrili posve slučajno. Nitko danas ne zna kako se to točno dogodilo, ali mogući scenarij bi bio taj da je netko zametnuo komad kruha, koji se zatim smočio, nakon kratkog vremena je fermentirao te se pretvorio u toksičnu pljesnjivu masu. Sumerani su kasnije uspjeli ponoviti proces te se smatraju prvom civilizacijom koja se bavila pivarstvom, proizvevši “božansko piće” koje su nudili svojim bogovima.

Prema sumerskoj mitologiji, Ninkasi je bila kći Enkija, vrhovnog sumerskog boga (Enki znači „gospodar Zemlje”). Rođena je iz „blistave svježe vode” i stvorena je da „zadovolji želju” i „umiri srce.” Premda prvi spomen Ninkasi nalazimo još 2800. godine prije Krista, prvi cjelovit tekst datira iz 18oo. godine prije nove ere, a znamo ga kao „Himnu Ninkasi.” Himna u biti sadrži prvi pisani recept za sumersko pivo (koje su oni zvali „sikaru”) i pjeva pohvalu pivskoj božici Ninkasi. Zgotovljavanje piva opisano je u posljednjim stihovima himne: „Ninkasi, ti si ona koja nalijeva čisto pivo u naše posude, to je (kao) žubor Tigrisa i Eufrata.”

U epu o Gilgamešu, napisanom 3ooo godina pr.kr. govori se o važnosti kruha i piva pri razlikovanju primitivnog od kulturnog čovjeka. Kulturni čovjek je, naravno, znao čemu služe kruh i pivo, a primitivni nije. Da bi primitivni postao kulturnim čovjekom, morao je naučiti jesti kruh, ali i ispijati pivo kako bi isprao sve svoje primitivne osobine.

Epska poema Gilgameš napisana je u drevnoj Mezopotamiji još 2150. godine prije nove ere, a postoje verzije na sumerskom, akadijanskom i babilonskom jeziku. Smatra se najstarijim djelom književne fikcije. Glavni likovi u priči su Gilgameš, kralj, i Enkidu, polu divlji čovjek. Njih dvojica prolaze mnoge potrage i doživljavaju razne opasne i uzbudljive pustolovine. Dakako, u takvoj epskoj priči, pivo igra značajnu ulogu.

Enkidu je djelomično divlji, neobuzdan, više zvijer, nego čovjek. Na drugoj tabli Epa o Gilgamešu, Enkidu susreće prostitutku Shamhat: Staviše hranu pred njega, staviše pivo pred njega; Enkidu nije poznavao ništa drugo za jelo osim kruha, a o pijenju piva nije imao pojma. Razvratnica se obrati Enkiduu, reče: „Jedi hranu, Enkidu, to pripada životu. Pij pivo, jer to je običaj na zemlji.” Enkidu je jeo hranu dok se nije zasitio, i popio piva sedam vrčeva! – i postao razgovorljiv, te počeo pjevati od radosti. Bio je ushićen, a lice mu je zarilo. Oprao je tijelo vodom i natrljao uljem, te postao čovjekom. Obukao je nešto odjeće i nalikovao na ratnika!

Dobro ste pročitali. Enkidu je popio sedam vrčeva piva i postao čovjek. To mora da je bilo neko uistinu jedinstveno pivo.

Nasljednici Sumerana bili su Babilonci, 2ooo godina pr. kr. Danas znamo kako su Babilonci znali proizvesti 20 različitih vrsta piva, od kojih je 8 bilo od krupnika, 8 od ječma te 4 od mješavine te dvije vrste žitarica. Svoje pivo Babilonci su izvozili čak u Egipat, 1ooo km daleko. Naravno, u to doba pivo se nije prodavalo za novac, već se vršila razmjena dobara – pivo za žitarice (ječam najčešće).

The-History-of-beer-Egypt-2-670x203

Egipćani su nastavili tradiciju pivarstva, također koristeći nepečeno tijesto za kruh za dobivanje piva. Ovakav način pravljenja piva očuvao se do danas kod seljaka koji žive u dolini nila. O važnosti piva u Egiptu govori i činjenica da su imali i poseban hijeroglif za taj pojam.

Sekhmet je bila egipatska božica ratnika s licem lavice. Bila je žestoka zaštitnica faraona, a vjerovalo se da je njen dah stvarao pustinje. U najpoznatijoj legendi, nakon jedne od mnogih bitaka, Egipćani su propustili prinijeti žrtvu Sekhmet, kao što je to bilo uobičajeno, jer se tako zaustavljala krvožednost njenih ratnika, pa je gotovo uništila cijeli ljudski rod. No, egipatski bog sunca, Ra, prevario ju je obojivši Nil u crveno, pa je umjesto krvi pila vodu iz Nila. Crveni Nil, naravno, nije bila krv, nego pivo od nara, koje je Sekhmet tako opilo, da je otupilo njenu ubilačku narav, te je postala blaža božica.

Na ovaj mit podsjeća Festival pijanstva, koji se održavao početkom godine (kada je Nil postajao crven od boksitnog mulja, koji su donosile godišnje poplave). Egipćani na tom festivalu plešu, sviraju i, iznad svega, piju velike količine crvenog piva, da bi tim ritualom podsjetili na drastično pijanstvo, koje je spasilo čovječanstvo.

Stari rimljani bavili su se pivarstvom sve dok nisu odlučili da bi vino trebalo biti božansko piće. Otada se u rimskom carstvu proizvodi i pije isključivo vino, a pivo se smatra odvratnim barbarskim (teutonskim) pićem, te ga nema unutar granica carstva.

Dokaz pivarstva iz 8oo. g.pr.kr. jest pronađena pivska amfora na prostorima današnje Njemačke, kod grada Kulmbacha u Bavarskoj. Nekoliko stotina godina nakon kr. pivo postaje komercijalni artikl. Tomu u prilog ide pronađena krigla nekog starog pivara, kod grada Triera, na jugozapadu Njemačke.

Starim germanima pivo je služilo ne samo kao žrtva bogovima (kao kod egipćana), već su ga proizvodili i za vlastiti užitak.
O važnosti piva kod starih germana govori i činjenica da je u staroj finskoj sagi kalevali 4oo stihova posvećeno pivu, a samo 2oo je ispisano o stvaranju zemlje. Prema norveškom epu Eddi, vino je bilo piće bogova, a pivo je pripadalo smrtnicima.
u prvim stoljećima nove ere, pečenjem kruha i spravljanjem piva bavile su se isključivo žene, i to se zadržalo sve do srednjeg vijeka, kada pivarenje postaje većinom posao samostanskih redovnika.

Pivo nije smatrano pićem kojim bi se kršio post te se uvijek posluživalo uz obroke. Svaki redovnik smio je dnevno popiti do pet litara piva. Vremenom su počeli proizvoditi više no što su im bile potrebe, pa su ga i prodavali. Belgijski redovnici bili su prvi koji su počeli koristiti hmelj za dobivanje piva. Razvili su savršenu tehnologiju pivarenja, a kako su bili prvi u tome, nisu morali plaćati uobičajene poreze na pivo. pivo je bilo dobro, jeftino i vrlo traženo. To se pokazalo kao problem srednjovjekovnoj vlasteli, jer je prodaja onog “oporezovanog” piva opala, a od redovničkog piva nije se punila njihova blagajna. To je dovelo do zabrane rada i zatvaranja velikog broja srednjovjekovnih redovničkih pubova.

U to doba često bi se dogodilo da fermentacija piva pođe “po zlu” i da se ne dobije očekivani rezultat i kvaliteta piva. Kako nitko nije znao objasniti zašto se to događa, pojavila su se i vjerovanja da je to rezultat vračanja pivskih vještica. Mnoge žene bile su proglašavane pivskim vješticama te potom spaljivanje, a posljednje takvo spaljivanje zabilježeno je 1591. godine.

Primjena hmelja predstavlja važno otkriće i čini osnovu savremene tehnologije piva. Hmelj se prvi put počeo koristiti u Novogorodskoj Rusiji. Nakon što je hmelj postao uobičajen u pivarstvu, bavarski vojvoda Wilhelm IV. 1493. godine izdaje zakon o čistoći njemačkog piva u kojem govori da se za dobivanje piva može koristiti samo ječam, hmelj i čista voda. U to vrijeme još se nije znalo za kvasac, pa se proces fermentacije oslanjao na – slučaj. Danas je taj zakon o čistoći njemačkog piva najstariji zakon o hrani u svijetu.

Dva vrlo važna izuma rezultirala su revolucijom u pivarstvu. Prvi je bio parni stroj Jamesa Watta (1765.), a drugi hladnjak Carla von Lindea (1873.). U to vrijeme već je bilo znanstveno dokazano da je za dobivanje dobrog piva potrebna određena temperatura. Većinom su se te potrebne temperature prirodno pojavljivale zimi, a pojavom hladnjaka kvalitetno pivo moglo se dobiti i ljeti. Prvi takav sustav hlađenja primijenjen je u pivovari u Münchenu.

Nakon što je Louis Pasteur u 19. st. razjasnio procese pasterizacije i upoznao svijet s kvaščevim gljivicama, postalo je jasno da su srednjovjekovne pivske vještice zapravo bile žrtve nesanitarnih uvjeta pivarenja i nemarnih pivara.

U moderno vrijeme drvene bačve, u kojima se fermentiralo i čuvalo pivo, gotovo su u potpunosti zamijenjene metalnim bačvama. Razlozi za to su bili lakše čišćenje te lakše otvaranje i zatvaranje (prvenstveno osoblju barova i pubova).

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: