GRAHAM HANCOCK – ZNAK I PEČAT – Potraga za izgubljenim Kovčegom Saveza
Naslov izvornika: The Sign and the Seal
Krenuvši tragom legende o škrinji načinjenoj od drveta i zlata u koju je Mojsije pohranio ploču s Deset zapovjedi, autor je doputovao u Etiopiju vjerujući da se upravo tu, u mjestu Aksum, danas nalazi kovčeg. Kovčeg je, navodno, bio smješten u jeruzalemski Hram, a potom iznesen i donesen u Etiopiju. Ova publicističko-putopisna knjiga prati, zajedno s autorom, put starozavjetnoga kovčega te prepričava legende i vjerovanja, ali i kulturne i povijesne činjenice vezane uz nagađanja o njegovu postojanju i moćima, kao i uz potragu za njim i bitke oko vlasništva. U svojim djelima Znak i Pečat, te u Otisci Bogova, britanski novinar Graham Hancock pripovjeda o svojemu mučnom traganju za Zavjetnim kovčegom, koje da je dovelo do Axuma, u skladu s Menelikovom teorijom o sudbini kovčega i što se s njime desilo nakon što ga je kralj Solomon čuvao u prvom Hramu. Hancockova istraživanja su ga uvjerila da Solomonov sin Menelik ipak nije ukrao kovčeg. Umjesto toga, Hancock vjeruje da je kovčeg zadržan u prvom Hramu sve do oko 65o BC kad su ga svećenici odnijeli u novosagradeni židovski hram u Elephantin u Egiptu, zbog straha da bi ga mogao uništiti judejski kralj Manasseh, koji je bio poganin i štovao je idole. U Elephantinu je čuvan sve do 41o BC kad je hram razoren. Na sreću, i tada je kovčeg spašen i nosaći su ga trčeći odnijeli do jezera Tana u Etiopiji, odakle ga je 35o godine, kralj Ezana odnio na sjever do Axuma. Tamo je za njega bilo napravljeno posebno prebivalište, crkva Sv. Marije od Ciona. Kovčeg je samo nekoliko puta premješten tokom srednjevjekovnih nemira dok je crkva bila uništena, ali je nakon njezine ponovne izgradnje stalno na istome mjestu.
Ali zašto se onda smatra izgubljenim? Kakva ga onda tajna okružuje ako se ne može vidjeti u sadašnjem boravištu ? Kao što je Hancock naučio na teži način, odgovor na pitanje Zašto se ne smije vidjeti Zavjetni kovčeg, to nije baš tako jednostavno kao što se čini. Svi tragovi vodili su ga do sadašnjeg prebivališta Zavjetnog kovčega, crkve Sv. Marije u Etiopiji. U vrijeme procesija kojima se slavi blagdan Timkat, kovčeg se iznosi van prekriven pomno izrađenim suknom. No stvar je u tome da to nije pravi Zavjetni kovčeg vec duplikat. Kažu da je pravi kovčeg stalno sakriven u keddusa keddusan, mjestu koje je isto što i židovima Najsvetije svetište, gdje baš nitko nema pristupa, osim jedne jedine osobe, čuvara kovčega. Samo značenje kovčega, moć etiopske ortodoksne Crkve i državna vlast, osiguravaju da nitko ne prekrši tu zabranu. Sve to skupa omogućuje jednom jedinom slatkorjećivom bradatom redovniku, sadašnjem čuvaru kovčega, da učinkovito drži sve pod kontrolom i sprječava svakoga, čak i vlastitog vladara, da gleda u znak i pečat Božje prisutnosti na zemlji. Kada redovnik umre, njegov nasljednik kojega će odabrati na samrtnoj postelji, nastavit će tu časnu tradiciju. Sam pokušaj neovlaštenog pogleda čak i samo na jednu od mnogih kopija kovčega, koje se čuvaju po drugim etiopskim hramovima, bio bi ispunjen poteškoćama. Kad je Hancock htio krišom pogledati kopiju u Najsvetijem svetištu u gradu Gondaru, bio je suočen s osvetnički raspoloženim i bijesnim svećenicima koji su mu prijetili šakama i proglasili ga “jako zlim čovjekom”. Naravno da nije ni pokušao po tom pitanju baciti pogled na pravi kovčeg, jer tko zna što bi ga onda snašlo. Umjesto toga, zadovoljio se jednim od savjeta čuvara kovčega 1991. godine, koji se zvao Gebra Mikhail : “Vjerujem da je kovčeg jako dobro opisan u Bibliji. Možete tamo pročitati.”
Sadašnje mjesto boravka Zavjetnog kovčega velika je tajna, kao i što je tajna i sam kovčeg. Napokon, izravnao je planine, srušio zidove Jerihona i na mjestu ubio nesretnog pomagača kralja Davida imenom Uzzah kad je stavio ruku na njega jer mu se učinilo da će pasti s volovske zaprege koja ga je vozila u Jeruzalem. Smatra se da je kovčeg odgovoran i za strašne bolesti i veliki pomor Filistejaca nakon što su ga oteli Izraelcima. Prema mišljenju suvremenih istražitelja, sve su to znakovi radijacijske bolesti. Postoji u stvari sedam teorija prema kojima je kovčeg neka vrsta električne baterije, minijaturni nuklearni reaktor, čak i napredna tvornica hrane koja je proizvela hranu Izraelcima za vrijeme dugotrajnog lutanja pustinjom, u potrazi za obećanom zemljom.
Graham Hancock rođen je u Edinburgu u Škotskoj, a djetinjstvo je proveo u Indiji gdje je njegov otac radio kao kirurg. Diplomirao je sociologiju na Univerzitetu u Durhamu (Velika Britanija). Bavio se novinarstvom te je pisao za The Times, The Sunday Times, The Independent, i The Guardian. Njegove knjige prodane su u pet miliona primjeraka širom svijeta i prevedene na 27 jezika. Dokumentarce koje je snimio za Channel 4 u Velikoj Britaniji i Learning Channel u SAD-u pogledale su desetine miliona ljudi širom svijeta. Poznat je po nekonvencionalnom razmišljanju koje preispituje dosadašnje zaključke o drevnim civilizacijama. Hancock je epitet najprodavanijeg autora stekao knjigom “Znak i pečat” koja je prodana u tri miliona primjeraka. Uslijedila je knjiga “Otisci Bogova” koji je potvrdila talent ovog istraživača i autora. “Poruka Sfinge” koju je napisao zajedno sa Robertom Bauvalom također je bestseller.
U toku 2002. objavio je “Podzemni svijet: Poplavljena kraljevstva Ledenog doba” što ujedno predstavlja kulminaciju njegovih višegodišnjih istraživanja. Naime, Hancock u ovom djelu tvrdi da tragovi porijekla ljudske civilizacije leže pod vodom te da mitovi i legende o Velikoj poplavi ne smiju biti zanemarivani. Trenutno je najpoznatije ime u oblasti alternativne historije kao i najtraženiji predavač.
Hancock je posebno intrigiran starim mapama, poput mape turskog admiral Piri Reisa iz 1513. godine. Ono što je značajno za ovu mapu je da je sam autor, admiral Reis, napisao da je urađena na osnovu mnogo starijih mapa. Kako su drevni kartografi mogli znati izgled svijeta u vrijeme Ledenog doba?
“Ove mape pokazuju izgled svijeta za vrijeme Ledenog doba, prije više od 12.ooo godina sa nevjerovatnom preciznošću. Zahvaljujući modernoj nauci, danas imamo jasnu sliku o tadašnjem izgledu svijeta koja se uveliko poklapa sa onom sa drevnih mapa. Nažalost, postojanje Atlantide koja je jasno ucrtana na dnevnim mapama, kao i otoka za koje znamo da danas ne postoje, uslijed podizanja nivoa vode, nešto je što zvanična nauka ne želi uzeti u razmatranje. Ali, oni su jasno ucrtani na drevnim mapama”, kaže Hancock.
Čini se da je neko imao tehnologiju uz pomoć koje je istraživao i mapirao cijeli svijet, onakav kakav je bio prije više od 12.ooo godina. Ovo je čudno jer, tvrdi Hancock, zvanična nauka tvrdi da su tada postojala samo primitivna plemena.
“To ne mogu prihvatiti jer su te mape toliko precizne da uključuju i precizne geografske dužine i širine. Ovo je enigma koja bi trebala intrigirati sve razumne ljude i naučnike”, istakao je.
Druga intrigantna stvar po Hancocku je religija koja je u drevna vremena uključivala piramide koje su građene tako da odražavaju položaj određenih zvijezda na nebu. Hancock smatra da je ova veza sukladna vjerovanju o vječnom životu.
“Postoje određene strukture i monumenti na površini zemlje,i siguran sam da su Bosanske piramide među njima, koje su vrlo zagonetne. Egiptolozi imaju naviku da sve monumente na platou Gize datiraju na 4.5oo godina starosti. Međutim, postoje određeni dokazi da je, npr. Sfinga, mnogo starija od toga. Geolozi koji su proučavali ovaj spomenik zaključili su da je, sukladno vrlo vidljivoj eroziji na Sfingi, ona mnogo starija od 4.5oo godina. Imajte na umu da Egipat ima suhu, pustinjsku klimu, već više od 7.ooo godina i da od tada nije bilo velikih kiša koje mogu izazvati takvu eroziju”, pojasnio je Hancock.
Astronomske značajke kompleksa u Gizi također, smatra Hancock, treba uzeti u ozbiljno razmatranje.
Hancock je, u društvu supruge Santhe, profesionalnog fotografa, sedam godina istraživao strukture pod vodom poput onih kod otoka Yonagunija (Japan). Ono što je našao, isprovociralo je još upitnika o stavovima zvanične nauke.
“Jednom kada zaronite na 4o metara dubine, kod, npr. Yonagunija i vidite obrađene terase, zidove, megalitne blokove i glave sa uklesanim očima i ustima, ne možete da se ne pitate otkud to tu i ko je pravio te monumente. Sve ukazuje na to da su oni pravljeni prije više od 12.ooo godina, odnosno, prije kraja zadnjeg Ledenog doba, kada je nivo mora i okeana bio mnogo niži. Otapanjem velike količine leda, ove strukture su potopljene i sakrivene od očiju javnosti”, rekao je Hancock.
Zašto je toliko teško shvatiti da su prije nas postojale civilizacije koje su imale naprednu tehnologiju?
Hancock pojašnjava da sve civilizacije imaju predrasude i određena ubjeđenja. Naša ubjeđenja odnose se na teoriju da se kulture razvijaju linearno, odnosno, od primitivnog prema naprednom.
ATWA 