Ima li Istra svoje piramide i svoj Stonehenge?

Oko nevelikog Valkarinskog polja, u neposrednom zaleđu Poreča, otprilike na prostoru između naselja Valkarin, Dračevac i Fuškulin, pejzaž obogaćuje desetak gotovo jednakih brežuljaka. Svi ti brežuljci imaju nešto zajedničko: vrhovi su im zaravnjeni, što se već pogledom izdaleka prepoznaje kao mjesto postojanja prethistorijske gradine odnosno kašteljera.

Na tom nevelikom prostoru najznačajnija su dva niza od po tri brežuljka, razmještena na suprotnim stranama Valkarinskog polja. Prvi niz se obično naziva zajedničkim imenom Mordele, a sastoji se od brežuljaka Mordela (ili Velika Mordela), Mali Sveti Anđeo i Veliki Sveti Anđeo. Za drugi niz od tri u pravcu položena brežuljka poznat mi je samo zajednički naziv Picugi.

mordele

Mordela, Mali Sveti Anđeo i Veliki Sveti Anđeo, koji nose zajednički naziv Mordele. Brežuljci se nalaze na rubu Valkarinskog polja, između naselja Garbina i Valkarina u zaleđu Poreča.

Iako dio najstarije povijesti nesumnjivo veže svih petnaestak gradinskih brežuljaka u porečkom zaleđu, Mordele su bile utočište tadašnjim stanovnicima Istre čak tisuću godina prije Picuga. Najstariji arheološki nalazi pronađeni na Mordelama sežu čak četiri tisuće godina natrag u prošlost i upoznaju nas s još neimenovanim gospodarima Istre koji su tu bili prije Histra.

Uspon na vrh Malog Svetog Anđela zapravo je prolazak kroz ostatke nekoliko koncentričnih krugova zidina. Pred vrh naslagano je, ali i razbacano, nekoliko vrlo velikih obrađenih kamenih blokova, a samo središte zaravnjenog platoa čini kružna konstrukcija kamenih megalita, a svaki je od njih po dvije-tri tone težak. Nejednake su veličine i razmaknuti su jedan od drugoga, no nesumnjivo čine pravilan krug, namjerno tako složen, potpuno nalik na kamene krugove u Engleskoj, Škotskoj, Irskoj ili zapadnim dijelovima Francuske. Taj “istarski Stonehenge´ ili “tolos”, kako ga nazivaju arheolozi i povjesničari, najstarije je i najbolje sačuvano kultno mjesto predantičkih naroda na području Istre. Mali sveti Anđeo je do sada jedini poznati prapovijesni prsten stećaka u Hrvatskoj. Nepravilni kameni blokovi koji čine kružnicu teže i po nekoliko tona.

Istraživanjem ovog tajanstvenog duhovnog mjesta posebno se bavio pokojni Ante Šonje koji je zaključio je da je kameni tolos bio središte duhovnog života drevne agrarne civilizacije, čiji su svećenici upravo tu, na Malom Svetom Anđelu, prinosili žrtve ljevanice.

Picugi, koji se s Mordela najbolje vide kao pravocrtni niz od tri gotovo jednaka brežuljka, sustavnije su istraživani, a osim nalaza koji se vezuju uz domaću kulturu Histra, nađeni su predmeti koji pripadaju kulturama odnosno civilizacijama Etruščana, Kelta, Grka, i drugim…

Prije petnaestak godina, slovenski alternativni znanstvenik Marko Pogačnik objavio je zanimljivu studiju o “zmajevim brazdama” u Istri. Riječ je o pravcima prostiranja zemaljskih energetskih meridijana, a sjecišta tih “brazdi” snažna su izvorišta pozitivne Zemljine energije. Motovun je, u tom Pogačnikovu sustavu, najsnažnije izvorište pozitivne energije u Istri, jer u njemu se križaju tri zmajeve brazde. Jedna brazda, koja od Motovuna vodi na zapad, prolazi točno kroz središte tolosa na Malom Svetom Anđelu.

Arheolozi kažu da su Picugi gradine, dakle utvrđena naselja. Gradine su imale zidine, ponekad i u više koncentričnih krugova, no kameni blokovi kakve danas vidimo ne podsjećaju previše na zidine. Rimljani su, pretpostavlja se, spalili i razorili Picuge kad su pokoravali Histre i Picugi se nikad kasnije nisu oporavili.

Neki pak Picuge vide kao “piramide”, a argumentaciju nalazie u rasporedu ta tri brežuljka, koja, navodno, malo odstupaju od strogo pravocrtnog rasporeda odmakom koji je identičan rasporedu zvijezda u pojasu zviježđa Orion, a taj su raspored pratile i egipatske i južnoameričke piramide i mnoge druge drevne građevine. Mordele se pak prema Picugima geometrijski odnose kao tri zvijezde iz Orionova mača prema trima zvijezdama iz Orionova pojasa.

Nevjerojatno da takav povijesni lokalitet je još neotkriven i neistražen, a udaljen je tek kilometar zračne linije od Poreča.

Autor:  Barkun/D.L.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: