BASKI

Ispod Pirineja, na čijim se vrhovima uvijek bjelasa snijeg, smjestila su se raštrkana naselja čudnih visokih poludrvenih kuća sa neobičnim, uglastim krovovima. Na zidovima mnogih kuća je ispisano – 3 + 4 = 1. Taj apsurdni račun, samo je na prvi pogled nelogičan. On, zapravo, označava da se u Francuskoj nalaze tri provincije, a u Španjolskoj četiri provincije jednog te istog naroda. Naroda Baska!
Baski!
Neobičan narod koji svoje korijene nalazi još u vremenu Kromanjonca. Niko, zapravo, ne zna odakle potiče, ko su mu preci, kako je stekao osobenosti, koje danas nauka smatra u najmanju ruku neobičnim. Istraživači drevne prošlosti smatraju da su Baski možda, potomci naroda sa Atlantide! Zašto? Sta to ima neobično kod njih? Po čemu se toliko razlikuju od svih drugih naroda ovog podneblja?

Brojne teorije
Svjetske statistike kažu da danas na području Španjolske i Francuske živi oko dva miliona i sedam stotina hiljada Baska, a antropolozi, lingvisti i naučnici drugih profila, koji su ih posljednjih decenija detaljno proučavali, smatraju da su i po jeziku, i po fizičkoj konstrukciji, i po običajima, jedinstveni u svijetu!
Odakle potiču?
To je misterija koja dugo neće biti riješena. Neki antropolozi smatraju da su oni, zapravo, Škoti, koje je tu naselio rimski imperator Julije Cezar. Drugi iznose tvrdnje da oni nisu niko drugi do potomci zagonetnog patrijarha Tubala, Noahovog unuka. Treći nastoje da dokažu kako su oni potomci – Atlantiđana!
Ko je u pravu?
Teško je reći. Pogotovo, što nijedna tvrdnja nije naučno i dokazana. Baš zbog toga su, posljednjih decenija, antropolozi, lingvisti i istoričari primijenili najsavršenije metode istraživanja na području gdje žive pripadnici ovog zagonetnog naroda. Američki antropolog Mor ton Levin, pokušao je pomoću hematologije da utvrdi biološku izolaciju Baska. U saradnji sa naučnim institucijama iz Bijarica, Bordoa i Tuluza, Levin je obavio obimna istraživanja uzoraka krvi Baska. Išao je tako daleko da je uzimao uzorke i od pripadnika ovog naroda što danas nastanjuje dijelove Argentine i Čilea. I testovi su pokazali da je krv Baska odista posebna. Rjeđe kod Baska, nego kod drugih Europljana javlja se krvna grupa “B”, a krvna grupa “O” je vrlo česta: 60 odsto slučajeva u poređenjima sa 44 odsto, koliko ima, na primjer, kod Francuza. Zatim, Baski imaju češće nego ostali narodi krv sa negativnim rezus-faktorom. I fizička konstrukcija pripadnika ovog naroda je vrlo uočljiva i karakteristična. Oni su visoki, dugih nogu, a malih stopala. Lubanja im je okrugla sa izraženom izbočinom na zatiljku. Pretežno imaju crne oči, kosu i orlovski nos, što su uočljive karakteristike i jednog drugog ništa manje tajanstvenog naroda – naroda Maja (Maya). Ipak, najizraženija osobina Baskijaca jeste trouglast oblik lica, zbog čega ih danas mnogi i nazivaju – “ljudima sa zečijim licem“!

Korijeni iz Kromanjona
S obzirom da se Baski toliko razlikuju od ostalih etničkih skupina u Europi, istraživanja upućuju na to da se istina o njihovom zagonetnom porijeklu mora potražiti u prastaroj vezi sa ljudima koje su to područje nastanjivali prije više od deset i petnaest hiljada godina. Dakle, u vezi sa – Kromanjoncima?
Kromanjonci!

Ni o njima se sve ne zna. Naprotiv! Njihove slikanje pred kojima su i savremeni umjetnici ostali zadivljeni otkrivene su u mnogim, pećinama Španjolske i južne Francuske. Ipak, najpoznatije su one u španjolskoj Altamiri, svojevrsnoj umjetničkoj galeriji iz praistorije, ali ništa manje nisu fascinantne ni one koje su otkrivene u pećini Font-de-Guame, u Dordonji (Dordognei). Mnogi antropolozi smatraju da su Baski rezultat lokalne evolucije čovjeka iz Kromanjona. Francuski istoričar Eduard Larte otkrio je 1868. godine ljudske kosti u pećinama kod Kromanjona i utvrdio da potiču još iz vremena od prije – 30.000 godina. Kromanjonski čovjek je izrazito visok, imao je usku i dugu lubanju, četverougle očne duplje, izražene jagodice i povelik nos. Ovu teoriju može da potkrijepi i baskijska svakodnevnica. I danas, seoske porodice koriste oruđe i posuđe slično onome iz praistorije. Tako, na primjer, koriste “kaiku”, izdubljenu drvenu zdjelu u kojoj kuhaju mlijeko na način kako se to, vjero vatno, činilo prije 10.000 godina: zagrijavaju kamenje na vatri i ubacuju ga u zdjelu sa mlijekom! I lingvisti su dali svoj prilog otkrivanju porijekla Baska. Svi pokušaji da se “euskara” – jezik ovog naroda – usporedi sa bilo kojim europskim jezikom, propali su na samom početku. Svi nazivi oruđa za sječenje izvedeni su iz dvije riječi koje znače kremen i kamen. Dvije gotovo identične riječi označavaju zemlju i snijeg, a svi nazivi drveća izvedeni su iz riječi: lišaj, trnjak, strnjika – dakle, iz naziva vegetacije, koja je postojala u ovom regionu za vrijeme – ledenog doba!

Preživjeli jezik
Euskara je veoma sličan i nekim kavkaskim (!) jezicima: tako je, na primjer, baskijska riječ “borobil” slična gruzijskoj riječi “borbali” (točak). I deklinacije i gramatika su im veoma slične. Zbog toga lingvista Žorž Dimezil (Georg Dimeziles) kaže:

–  Čini se da jezik Baska i sjeverni i južni kavkaski jezici, predstavljaju jedine preživjele ogranke neke već odavno nestale jezičke porodice!

Da li su u toj jezičkoj porodici bili i Atlanti?!

–  Dio svojih običaja, znanja i kulture Atlanti su ostavili i u Europi, i u Africi,  i u Americi! – smatra istraživač Moris Šatelen. – Sigurno je da su se neka znanja civilizacije Atlantide, koristila među narodima Latinske Amerike, prije svih Maja i Inka, ali i u drevnom Egiptu i Sumeru. Ipak, Baski su najviše zadržali osobina naroda Atlantide! To se najviše iskazuje u njihovom fizičkom izgledu i – jeziku!…

U sklopu neobičnosti, koje su vezane za Baske, često se ističe i ova: kako su Baski, čija zemlja leži na veoma tranzitnom putu, uspjeli da sačuvaju svoj tip, jezik i kulturu? Dio odgovora, svakako, leži u baskijskom ratničkom životu. Međutim, sigurno je daleko važnija činjenica da je stoljećima ženidba sa osobama koje nisu bile baskijskog porijekla predstavljala tabu zbog tradicionalnog vjerovanja da su djeca iz takvih veza – prokleta!
Zbog toga, Baski su se ženili među sobom. Sličan je fenomen karakterističan i za civilizaciju drevnog Egipta. I faraoni su se često ženili u najužem krugu svojih porodica. Drugo, Baski su duboko i trajno vezani za svoju tradiciju i svoj narod. To se i danas može osjetiti ako se na Dan domovine (Aberi Eguna) posjeti njihovo sveto mjesto – Gerniku. Toga dana, ispod prostrane krošnje jednog stoljetnog hrasta, na vjernost svom narodu zaklinju se desetine i desetine hiljada Baska, koji žive u Španjolskoj, Francuskoj, Portugaui, Argentini, Čileu ili u drugim krajevima svijeta. Tako Baski, iz godine u godinu, obnavljaju zakletvu, koju su njihovi preci, Atlantiđani (?), prije mnogih milenijuma kao zavjet ostavili svojoj djeci!
Jedan drugi narod, koji je afirmaciju i bljesak svoje fantastične kulture, doživio na drugoj strani Atlantika, Maje, svoje porijeklo, takođe, usko vežu za Atlantiđane. Zašto?

Ko je bio Kukulkan?
Kada se u stravičnoj eksploziji, i kataklizmi izazvanoj padom Planetoida A, koji je pao u Atlantski okean, ili u lančanoj eksploziji atlantskih vulkana, završila civilizacija koja je stasala na Atlantidi, na sigurnim obalama Amerike započeli su svoju fantastičnu civilizaciju Maje. Uplašeni hirovima mora, koje je zbrisalo njihovu pradomovinu, svoje su monumentalne gradove podizali duboko na kopnu, najčešće u nepristupačnim prašumskim predjelima. Fantastična znanja iz astronomije, graditeljstva, organizacije podario im je zagonetni bog Kukulkan (Kukulcan), koji je došao s mora, bio bijele puti i nosio bradu. Kukulkan je podigao veliki grad Majapan (Mayapan), izvjesno vrijeme vladao njime, a onda zauvijek otišao ostavivši narodu Maja mnoga korisna znanja. Biskup iz 16. stoljeća Diego de Landa, glavni hroničar španjolskih konkvistadora zabilježio je da mnoge baskijske riječi imaju isto ili slično značenje i kod Maja.

“Jedan Baskijac – zapisao je de Landa – mogao se lijepo sporazumjevati sa pripadnicima ovog naroda…”

Ali to nije jedina sličnost. Igra loptom kod Baska “jai-alai” sa korpom od vrbovog pruća vezanom za ruku, neodoljivo podsjeća na “pok-a-tok”, drevnu igru naroda Maja. Ima i drugih sličnosti, kao što su totemski plesovi, vjerovanje u besmrtnost nesahranjenih tijela, običaj vještačkog istezanja vrata itd.

(Iz knjige Atlantida – najveća misterija prošlosti )

Potomci Atlantidjana – Baski

U godinama koje se prethodile potapanju Atlantide, tisuće njenih stanovnika su tražile alternativno mjesto za življenje. Dolazeći iz zraka (!) i sa mora, predio Baskijskog zaljeva, u podnožju planinskog vijenca Pirineja, ih je podsjećao na staru domovinu. Tu su nastale prve zajednice prije 12.500 godina. Ovdje su bili zaštićeni i izolirani. Godine su prolazile, njihova pradomovina je završila na dnu Atlantika.

Od pirinejskih Atlantidjana su ostali njihovi potomci – Baski.

Baski su narod koji živi u jugozapadnoj Evropi. Oko 600.000 Baska je raspoređeno u četiri španjolske provincije (Navarra, Vizcaya, Guipuzcoa i Alava), a 100 000 živi na francuskoj strani u tri provincije (Labourd, Basse-Navarre i Soule). Kao nekada, tako i danas, ostali su vezani uz more: regioni sa Baskima protežu se u dužini od 100 km od francuskog obalnog grada Bayonne do španjolske luke Bilbao. U unutrašnjost kopna ulaze samo oko 50 km, do grada Pamplone.

Premda su mileniji prohujali, Baski još i danas osjećaju da su “…neposredni potomci Atlantidjana, čija je napredna civilizacija završila na dnu oceana…” (prema interesantnoj knjizi “The Secret of Atlantis”, autor Otto Heinrich Muck).

Jezik Baska je jedinstven i naučno je dokazano da ne potiče ni od jedne velike grupe jezika.

Indo-evropski jezici su došli sa istoka (keltski, germanski, latinski) i polako zamijenili ranije evropske jezike. Medjutim, jezik Baska, euskara, je govoren u Baskijskom kraju “…davno prije od ostalih zapadnoevropskih jezika koji su stizali u Evropu…” (“The History of Basque”, autor Larry Trust, lingvist Baska).

Njihova riječ za noz bukvalno prevedena znaci “kamen koji reze”, podrzavajuci njihovu tezu da im je jezik najstariji na svijetu i izvire iz Kamenog doba.

Doduše, postoje zajedničke riječi jezika Baska sa nekim drugim “egzotičnim” jezicima: Burushaski (govori se na Himalijima i ne zna mu se porijeklo), Berberi i Tuarezi u Africi, izumrli narod Gaunca sa Kanarskih otoka, staroegipatski, sumerski, minoanski i jezik domorodaca iz srca Gvatemale (odakle su Maje nekada vladale Srednjom Amerikom).

Idiomi i fraze indijanskih plemena Tupi-Guarani, duz rijeke Amazon, neodoljivo podsjecaju na jezik Baska. Arheolog Marcel Homet je studirao grupu lingvisticki povezanih indijanskih plemena koji su imali zajednicko bozanstvo – boga Tupan. Shirley Endrews u svojoj knjizi “Atlantis, Insights from a Lost Civilizations”, objasnjava legendu o Tupijima, idući u prošlost 28 000 godina. To je bilo doba druge velike kataklizme koja je zadesila Atlantiđane. Tada je došlo do migracije Atlantidjana prema Karipskim otocima i dalje prema Amazonu. Ove zajednice su se zvale Tupi imajuci isto vrhovno božanstvo – Tupan.

Ove sličnosti nisu slučajne i upućuju da su fragmenti ovih jezika ipak imali zajedničko porijeklo.

U Starom Testamentu se, u doba gradnje Babilonskog tornja, govori o jednom jeziku na čitavoj zemlji. U drevnoj knjizi Maja, “Popul Vuh”, tvrdi se da se, prije nego sto su se Maje preselile ka zapadu (Srednjoj Americi), govorio samo jedan jezik.

Atlantida je dugo dominirala Planetom. Trgujući i putujući kontinentima, osnivajući svoje stalne kolonije, njihov jezik je postepeno prihvacćn u trgovini i kulturi. Ranije forme govora su postajale inferiorne, a rječnik Atlantiđana je postao osnova iz kojih su se razvili ostali svjetski jezici. Ali, univerzalni svjetski jezik je postojao: jezik Atlantiđana.

Baski su se uzdržavali od brakova sa susjednim narodima. Zbog toga se i danas fizički razlikuju od svojih prvih susjeda Španjolaca i Francuza. Zadržali su istaknute kromanjonske fizičke karakteristike.

Njihova krvna grupa je jako različita od ostalih evropskih naroda. Baski imaju izražen visok procenat nulte krvne grupe koja je RH negativna. To je jedna od karakteristika Atlantiđana. Baski zapravo imaju najvišu frekvenciju RH negativnog faktora u svijetu.

Genetičar Luiga Luca Cavalli je skoro kompletirao genetsku mapu Evrope i ukazao na iznenađujuću različitost Baska u odnosu na ostale Evropljane: najvisa proporcija RH negativne krvi (25%) i najviši procenat nulte grupe (55%). To ih direktno veže za najstarije humane zajednice u Evropi – kromanjonce.

Sada je vrijeme da zavirimo u oficijelno, enciklopedijsko određenje ovog naroda: “Baski, narod nepoznatog porijekla, pretežno zive u oblasti Pirineja. Etnički, izgleda da pripadaju bijeloj rasi, ali istraživanja njihove krvne grupe pokazuje dugu izoliranost od ostalih Evropljana; njihov jezik je istaknuto konzervativan i ne lici ostalim indoevropskim jezicima…

…Baski su sačuvali karakteristike svoje drevne kulture usprkos upadima Rimljana, Visigota, Mora i Franka. Nakon građanskog rata u Španiji, general Franko je potčinio region i to je uzrokovalo buđenje nacionalizma i pokreta ETA…”

Kroz duge periode Baski su čuvali svoju samostalnost, kulturu i demokratske tradicije. Nažalost, pisani dokumenti postoje samo unatrag dvije tisuće godina i svi oni govore o otporima Baska pred osvajačima. Međutim, kulturna dominacija Pariza i Madrida je učinila svoje. Jezik Baska, euskara, postoji samo kao drugi jezik u njihovim provincijama i polako nestaje. Došljaci ga ne uče, TV i mediji čine svoje.

Potomci Atlantiđana se nepovratno utapaju u novu civilizaciju.

Čuveni Baski bi povremeno izranjali na modernoj svjetskoj pozornici. Istraživač Elkano je, nakon smrti Magelana, kompletirao prvo moderno otplovljavanje Planete. Kompozitor Maurice Ravel, političarka Dolores Ibarruri, osnivač jezuitskog reda Ignatius Loyola…

Ipak, danas nas interesuje poet Jacinth Verdauger, koji je objavio divnu poemu “L’Antantida” 1978. godine. Verdauger u njoj ostavlja mladim generacijama Baska podsjećanje i poštovanje prema drevnoj domovini Atlantidi. On opisuje snjegovite planinske vrhove Atlantide i strašne vulkane. Emotivno opisuje divne cvijetne bašte i nepregledna žitna polja koja podsjećaju na zlatne kose Atlantide, toliko drugačije od pirinejskih krajeva. Kondori koji lete visoko na nebu, i prethistorijske zvijeri te mamuti sa Atlantide oživljavaju u njegovoj poeziji. Pominje čak i zlatna polja naranči u regionu Gorija.

Verdaugerova istinska vezanost za Atlantidu odražava tipičnu ljubav za zemlju davnašnjih predaka. Kao i imigranata inače prema njihovim matičnim domovinama.

(Alternativnahistorija.com)

Rh negativna krvna grupa se smatra mutacijom nepoznatog porijekla koja se bilježi u Europi prije oko 25,000 do 35,000 godina. Najvise ih je u Basque u sjevernoj Španjolskoj gdje je i najvise 0- u svijetu, pa u južnoj Francuskoj. Jedna od genetickih posebnosti medu ljudima u Basque je razlika u obliku i spojevima kosti (shape and sutures (bone joints) of cranial bones of Basques).

Antropolozi i naučnici drugih profila drže ih po fizičkoj konstituciji jedinstvenima u svijetu. Krv im je posebna, česta je krvna grupa 0 s negativnim rezus-faktorom. Visoki su, dugih nogu i malih stopala, oči i kosa su crni, nos orlovski i najzanimljiviji je oblik lica, trokutast, često ih stoga nazivaju ‘narod sa zečjim licem‘. Porijeklo Baska danas se dovodi u vezu s Kromanjoncima. Kromanjonac je bio izrazito visok, uske i duge lubanje, izraženih jagodica i povećeg nosa. Teoriju o kromanjonskom porijeklu Baska potkrjepljuju i činjenice iz njihova života. Dobar primjer svakako je drvena zdjela ‘kaiku’ u kojoj se kuha mlijeko ubacujući u nju užareno kamenje koje se grije na vatri. Ova je metoda stara barem 10.000 godina. – Njihov jezik euskara (baskijski), najstariji je u Europi, lingviste snažno asocira na kameno doba. Za lingvista Georga Dimizilesa, jezik Baska i kavkaski jezici predstavljaju preživjele ogranke davno izumrle porodice.

Baskijski jezik ima nekoliko narječja:

• biskajski dijalekt (bizkaiera)
• donjonavarski dijalekt (goinafarrera)
• gipuskoanski dijalekt (gipuzkera)
• ronkalski dijalekt (erronkariera)
• gornjonavarski dijalekt (behenafarrera; sjeverni i južni)
• suletinski dijalekt (zuberanski; zuberera). Do 2007. imao je status posebnog jezika
• laburdinski (Navarsko-laburdinski dijalekt) Do 2007. imao je status posebnog jezika

Izumrli:

• Alavanski dijalekt †

Baskijski se govori u nekoliko sjevernih pokrajina Španjolske koje čine tzv. Euskadi (Autonomnu pokrajinu Baskiju), te u susjednim područjima Francuske. Međutim, veća upotreba baskijskog je tek na sjeveru Autonomne pokrajine. Također se govori i u pokrajini Nafarroa, koja ima zaseban status i gdje je službeni u sjeverni dijelovima. Baskijski se stoljećima povlačio pred romanskim jezicima, što se donekle zaustavilo u posljednje vrijeme. Ima oko milijun govornika, a za oko 700.000 je materinski jezik. Sami sebe oni na baskijskom nazivaju Euskaldunak.

Danas ne postoji nijedan jezik srodan baskijskom. Jezikoslovci su , međutim, na osnovu gramatičkih sličnosti postavili nekoliko teorija o podrijetlu jezika. Prema tim teorijama baskijskom su srodnici sljedeći jezici:

• iberski-još jedan drevni jezik koji se nekada govorio na iberijskom poluotoku, pokazuje nekoliko sličnosti s akvitanskim i baskijskim
• gruzijski-Veza baskijskog sa kartvelskim jezicima na jugu Kavkaza jezika koja je danas diskreditirana. Hipoteza je nadahnuta postojanjem Kavkaske Iberije
• vaskonski jezici-Prema ovoj teoriji baskijski jezik je jedini preživjeli dio šire porodice vaskonskih jezika
• Sjeveroistočni kavkaski jezici-Prema ovoj teoriji, koju je iznio francuski jezikoslovac Michel Morvan, baskijski je daleki srodnik ovih jezika poput čečenskog
• Dené-kavkaski jezici-Na temelju mogućeg kavkaske veze, neki jezikoslovci, primjerice John Bengtson i Merritt Ruhlen, predložio uključujući i baskijski u Dene-Kavkasku natporodice jezika, ali ova predložena superporodica uključuje i jezike iz Sjeverne Amerike i Euroazije, i njeno postojanje je vrlo kontroverzno

Jacint Verdaguer L’Atlàntida